300. godišnjica obrane Sinja
U srijedu, 3. lipnja 2015. godine u punoj učionici na Filozofskom fakultetu u Splitu održano je predavanje povodom 300. godišnjice obrane grada Sinja pod nazivom „Obrana grada Sinja“. Predavanje je otvorio Aleksandar Jakir, dekan Fakulteta. Istaknuo je da je FFST na više načina sudjelovao u obilježavanju obljetnice i naglasio važnost postojanja Odsjeka za povijest koji je svojim razmišljanjima produbio ovu temu.
Nakon zahvale studentskog predstavnika Marka Udovičića uslijedilo je prvo predavanje prof. dr. sc. Marka Dragića pod naslovom „Kult čudotvorne slike Gospe Sinjske u katoličkoj tradiciji Hrvata“ u kojem je istaknuo nekoliko važnih događaja povezanih uz Bogorodičinu sliku. U svom je predavanju naglasio da ne postoji nikakva sumnja da je Rama mjesto na kojem se slika nalazila prije njezinog premještanja u Sinj, da bi zatim iznio nekoliko primjera čuda koja se vezuju uz sliku. Primjerice, nijednom nije stradala pri uništavanju samostana na Šćitu, grad Sinj je zaštitila od pošasti i kuge, ali najpoznatije čudo koje se vezuje uz nju je ukazanje Gospe u noći s 14. na 15. kolovoza 1715. godine.
Potom se mogla se čuti zanimljiva pripovijetka prof. dr. sc. Ante Mateljan „Don Ivan Filipović Grčić i obrana Sinja“ koja je bila bazirana na povijesnim izvorima. Može se istaknuti situacija s pregovora don Ivana Filipovića Grčića i Mehmed Paše Čelića kada mu je don Ivan rekao da grad ne brani samo 700 ljudi nego i Bog. Idućeg se dana dogodilo ukazanje zbog kojeg su Osmanlije pobjegle ostavivši sve zarobljenike. Don Ivan se nakon mise zahvalnice ostavio sablje, a vjerovao je da ih je „zlo zadesilo zbog njihovih griha“.
Idući je na redu bio dr. sc. Marko Rimac sa svojim izlaganjem “Opsada Sinja 1715. godine prema izvještajima zapovjednika obrane Zorzija Balbija“. Započeo je s nekoliko zanimljivosti poput demanta načina nastanka prezimena Norac (spasili se od Turaka koji su napali Otok zaronom u rijeku i disanjem na trstiku) za koje je dokazano postojanje i 15 godina prije opsade Sinja pa su male šanse da je to prezime ikako vezano uz spomenutu anegdotu. Samu temu otvorio je s pismom generalnog providura Ema upućenog u Veneciju 18. rujna 1715. godine uz koje je bio priložen dnevnik opsade Sinja. Tada ističe još jednu važnu godinu, 1687., kada se dogodila još jedna manje slavna opsada Sinja koja je stvorila preduvjet za kasnije naseljavanje praznog prostora Cetinske krajine. Prikazao je osmanlijska napredovanja i napad na Otok koji je pao poslije čak 5 osmanlijskih juriša nakon kojih su Osmanlije pobile sve muškarce, a žene i djecu odveli u roblje. Osmanlije su potom nastavile s napadima po okolici sve do 5. kolovoza 1715. godine kada su se utaborili pod Sinjem, a general Balbi saznao da paša planira osvojiti grad u roku od 7 dana makar morao izgubiti svu vojsku. Zanimljivo je da su idućeg dana Osmanlije mletačkoj posadi Sinja ponudili mogućnost slobodnog napuštanja utvrde, no ovi su to odbili. Uslijedilo je osmanlijsko kopanje rovova praćeno paljbom s utvrde pa je Balbi javljao da su kopači „padali u rovove kao u svoj grob“ i hvalio se da je prvi bio ranjen. Dana 14. kolovoza dogodio se jedini osmanlijski juriš koji je završio njihovim neuspjehom. Idućeg dana pucnjava se smirila i počelo je povlačenje neprijatelja. Balbi je spomenuo proslavu Velike Gospe i čašćenje slike prenesene iz Varoša što je dokaz postojanja kulta nevezano uz samu opsadu. Prof. Rimac na samom kraju iznosi nekoliko važnih razloga osmanlijskog neuspjeha poput loše logistike i slabog morala vojnika. Sam paša je kao razlog povlačenja naveo gubitak dvaju važnih topova te umor i bolest koja je pogodila vojsku, a ona se može vezati uz pijenje ustajale vode iz Cetine.
Predzadnji je svoje izlaganje „Sinjska opsada 1715. u dokumentima Mletačke nuncijature u Tajnom vatikanskom arhivu“ održao prof. dr. sc. Josip Vrandečić. Naglasio je važnost tih dokumenata jer su nunciji pratili stanje na obali i svake subote slali redovita izvješća u Rim. Ona su dobivena iz druge ili treće ruke, ali zbog svoje redovitosti su itekako važan izvor. Oni su kao početak rata u Dalmaciji naveli siječanj 1715. godine, a posebno bitan datum za obranu samog grada Sinja po tim pismima bio je 14. kolovoza. Važno je i izvješće poslano 31. istog mjeseca u kojem se javlja o povlačenju osmanlijske vojske najprije na Prolog, a potom u Bosnu.
Ovaj ciklus završio je izlaganjem prof. dr . sc. Ante Vučkovića na temu „Preobrazba rata i oružja u kult i igru“. Kao što i naziv predavanja kaže, više ga je zanimao rezultat rata, a to je njegova transformacija u kult i igru. Utvrdio je da je za to posebno bitno nepostojanje vojne pobjede, već odlazak poraženih što je po njemu bio preduvjet da oružje postane oruđe za igru. Jedan od primjera te preobrazbe je i pucanj iz topa koji je u današnjem vremenu postao, posve suprotno od prijašnjeg značenja, znak za slavlje. Nakon izlaganja, uslijedila su pitanja publike i završni pozdrav Marka Udovičića.
autorica: Klara Ćapalija
