Konferencija u Mariboru 

Ovogodišnjim proljetnim uskrsnim ponedjeljkom započela je ISHA konferencija u Mariboru glavne teme „Work in Progress – Modernization in History“ koju su zajedničkim snagama organizirali kolege iz Maribora s prekograničnom ISHA sekcijom iz Graza. Najvećem godišnjem ISHA događaju prisustvovali smo kolega Ive Verić i moja malenkost, inače autorica ovoga teksta. U Splitu prijateljski grad stigli smo okolnim putem, preko Budimpešte, s mađarskim kolegama jer smo tamo prethodno proveli nekoliko kišnih dana. Na mariborskom kolodvoru dočekao nas je domaćin Domen Kodrič ukrcavši našu prtljagu u svoga četverokolnog ljubimca spriječivši tako potencijalnu upalu naših gornjih ekstremiteta. Stigavši u hostel MC Pekarna smješten uz željezničku prugu znakovite adrese Ob železnici 16, popodne smo proveli u neformalnom druženju s ostalim kolegama iz drugih zemalja. Program je započeo tradicionalnim Ice Breaking Partyjem uz nezaobilazne karaoke.

Sljedeći dan službeno je započeo i akademski dio programa u Pokrajinskom muzeju Maribora (gradskom muzeju) predavanjima gradonačelnika, zanimljivih gostujućih predavača te pozdravnim riječima samih domaćina. Poslije ručka svaka je grupa odjezdila prema svojim voditeljima radionica, Ive u „Digital Art“ koju su vodile Doris Stadler i Ajda Goznik iz ISHA-e Graz, a ja u „Teaching History“ voditelja Borisa Cesara i Raphaela Tukovicsa. Nakon dugotrajne rasprave o problemima s kojima se suočava učitelj povijesti te učitelji općenito u današnje doba uz prijedloge za motivaciju učenika, koja je potrajala i sljedeći dan, večer smo završili isprobavajući različite opojne tekućine koje nude mariborski kafići, dok je sutrašnja večer bila rasplesana (kao što je i naziv Dancing Night predvidio) u reggaetonskim ritmovima.

Jutro tog četvrtka proveli smo obilazeći Maribor, također po grupama. Dok su neki sudjelovali u putovima revolucije, drugi su koračali židovskim tragovima, a treći odabrali neka vođenja zanimljivih naziva. Popodne provedeno u pripremama za sutrašnju zaključnu riječ u večernjim satima zamijenili smo s National Drinks and Food Partyjem tijekom koje smo iskušavali specijalitete različitih zemalja, od kojih posebice moram istaknuti kolumbijske slatkiše od kokosa koje sam gotovo istrijebila.

Sutradan je zaključna riječ, u kojoj smo vidjeli o čemu su kolege iz drugih radionica razgovarale, prethodila ručku, dok smo Ive i ja odlučili preskočiti odlazak na Generalnu skupštinu staleža, hoću reći, Generalnu skupštinu ISHA-e te se uspeti na obližnji planinski vrh što smo dio autobusom, a dio pješice i žičarom i ostvarili. Na vrhu, kojega je još prekrivao bijeli pamuk, zadržali smo se dovoljno dugo da iskušamo još koju šalu na račun veličine države domaćina oblika kokoši nagađajući pritom da se planine u okolici nalaze u Austriji. Pri povratku, gladni i umorni, ali ispunjeni svježim planinskim zrakom, odlučili smo skoknuti do trgovačkog centra s odličnim kineskim restoranom u kojem je nasmiješena simpatična konobarica pred našim očima zapalila pohani sladoled objašnjavajući našim preneraženim licima na svom slovensko-englesko-kineskom da moramo miješati pohanu kuglu kako bi se šećer rastopio. Dolaskom u hostel blizu kojega su se nalazile dvije-tri diskoteke, u obližnjoj nas je dočekalo iznenađenje: svirka Domenova metal-benda LASYE.

Posljednji dan seminara zaputili smo se preko granice u obližnji Graz i shvatili da je naša jučerašnja šala istinita te da smo zaista gledali austrijske Alpe. Izlet u grad u kojem na svakom koraku čuješ jezik roda svoga pa se zapitaš jesi li u Hrvatskoj započeli smo usponom na obližnji dvorac Gösting koji je predvodio Max Linser, a završili obilaskom ruskih stepenica u samom gradu te kušanjem tzv. Nord Sea. Pri povratku u deželu, večerali smo na jednom vinarskom imanju kušajući različite domaće suhomesnate proizvode. Nakon oproštajne zabave i slabo prospavane noći zbog trubača sa sinusnim problemima, po završetku konferencije, Ive i ja vratili smo se u Zagreb, odakle smo nastavili put za najlipši grad na svitu.

Svoju posljednju i Ivinu prvu ISHA-inu konferenciju, osim po dobrim akademskim raspravama, novim i starim prijateljima, pamtit ću i po još nekoliko sitnica: uganutom gležnju kolegice Valentine Cole iz Rima iz solidarnosti prema kojoj sam uganula i vlastiti dva dana kasnije, Ivinim nezaboravnim i inspirativnim šalama na račun sjeverozapadnih nam kopnenih susjeda, po tome da su me zamijenili za neku poznatu hip hop plesačicu te Ivin pronalazak nerođenoga brata blizanca (što 99% ISHA ljudi nije propustilo istaknuti) – Borisa Cesara iz Ljubljane koji, osim vanjskog izgleda, imaju još nešto zajedničko: ljubav prema kuhanju. Hvala ISHA-i Maribor i Graz na nezaboravnim praznicima!

autorica: Anamarija Bašić

foto: ISHA Graz, ISHA Budimpešta, Udruga studenata povijesti "Toma Arhiđakon"

• Prethodno
• Sljedeće