Obilazak splitskih kasnoantičkih i ranosrednjovjekovnih crkava

Udruga studenata povijesti “Toma Arhiđakon” u ponedjeljak 25. ožujka 2013. godine uz stručno  vodstvo dr. sc. Ite Praničević Borovac, više predavačice na Odjelu likovne umjetnosti Umjetničke Akademije Sveučilišta u Splitu organizirala je obilazak splitskih kasnoantičkih i srednjovjekovnih crkava, poput: sv. Trojice na Poljudu, sv. Mikule u Velom Varošu, sv. Martina iznad Zlatnih vrata, sv. Anastazije, sv. Andrije “de fenestris” i sv. Mihovila. Okupljene studentice i studenti prvo su posjetili crkvu sv. Trojice, koja se nalazi u splitskom predjelu Sutrojice, u sredini sjevernog dijela splitskog poluotoka na Poljudu. Od svih dalmatinskih ranosrednjovjekovnih arhitektonskih spomenika koje povjesničari datiraju u široko razdoblje od VIII. do XI. stoljeća, crkva svete Trojice u Splitu svojim originalnim oblikom i bogatim nalazima zauzima izuzetno značajno mjesto. Ova mala centralna građevina šesterolisnog oblika polukružnih apsida nanizanih uokolo nepravilne kružnice svakako je jedna od najdragocjenijih spomenika splitske kulturne baštine, te je stoga upisana u   registar najvrednije spomeničke baštine Republike Hrvatske, nulte kategorije.

Nakon posjeta samozatajno skrivenom poljudskom sakralnom dragulju, kolegice i kolege su se uputile prema Velom Varošu i predromaničkoj crkvi sv. Mikule, koja je smještena stotinjak metara sjevernije od samostana sv. Frane i morske obale. Crkvu sv. Mikule je 1068. godine dala izgraditi Splićanka Nemira, benediktinka iz romanske obitelji Messagalina. Crkva je do danas sačuvala izvorni izgled crkve s upisanim transeptom (poprečnim brodom) iznad kojega se nalazi kupola, a ima i bačvaste svodove nad uzdužnim i poprečnim krakovima te nad krovnim sustavom. Četiri monolitna klesana stupa s predromaničkim kapitelima (koji potječu iz Dioklecijanove palače) nosila su prvotnu kupolu. Zanimljivo je da crkva sv. Mikule ima izrazite bizantske utjecaje jer, osim upisanoga transepta, ima i lažne bočne brodove. Zapadno pročelje crkve krajem XI. ili početkom XII. st. pregradio je Nemirin mlađi brat Ivan sa svojom ženom Tihom. On je dao izraditi novi zapadni portal sa zabatom koji nose lavice, a izradio je i novu oltarnu pregradu s romaničkim plutejima, gredama i zabatom. Vjerojatno je i prvobitnu kupolu zamijenio niskim zvonikom koji je ostao zabilježen u starijim nacrtima.

Obilazak splitskih kasnoantičkih i srednjovjekovnih crkava studentice i studenti su nastavili uputivši se iz nekadašnjeg pučkog predgrađa prema carskoj Dioklecijanovoj palači, točnije prema sjevernim, tj. Zlatnim vratima iznad kojih je smještena crkva sv. Martina. Zanimljivo je da je sama crkva nastala na mjestu prvobitnog stražarskog hodnika najkasnije u XI. st., pri čemu je zadržan antički prostor hodnika sa zidovima i lezenama, a veliki prozori su zazidani te ostavljeni mali otvori, dok je izgrađen polukružni bačvasti svod. Od ranosrednjovjekovne građevine do danas su ostali sačuvani: bačvasti svod, tranzene, nadvratnik s natpisom prezbitera Dominika, oltarna pregrada, tragovi zvonika. Natpis na oltarnoj ogradi spominje posvetu Bogorodici, sv. Grguru, papi i blaženom Martinu. Nakon posjete ostacima crkava sv. Anastazije i sv. Andrije “de fenestris” u južnom dijelu palače, kolegice i kolege su obilazak splitskih kasnoantičkih i srednjovjekovnih crkava završile posjetom ostacima prve splitske crkve sagrađene izvan samih zidina Dioklecijanove palače, crkve sv. Mihovila na Mihovilovoj širini, o kojoj je pisao i Toma Arhiđakon u svojoj čuvenoj kronici.

foto: Udruga studenata povijesti "Toma Arhiđakon" - ISHA Split

• Prethodno
• Sljedeće