"Hrvatska obala u putopisima njemačkih hodočasnika XVI. - XVII. stoljeća" Krešimira Kužića
U ponedjeljak 27. siječnja 2014. godine, u velikoj dvorani Zavoda za znanstveni i umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Splitu, predstavljena je knjiga Hrvatska obala u putopisima njemačkih hodočasnika XVI. – XVII. st. autora Krešimira Kužića. Predstavljanje ovog vrijednog djela organizirao je Književni krug Split, u čijoj je nakladi knjiga i objavljena. Uz autora o knjizi su govorili i povjesničari, te predavači na Filozofskom fakultetu u Splitu, Vicko Kapitanović i Josip Vrandečić.
VJERODOSTOJNA HODOČASNIČKA SVJEDOČANSTVA O ISTOČNOJ OBALI JADRANA
Prilikom predstavljanja djela, prof. dr. sc. Vicko Kapitanović govorio je, prije svega, o samom pojmu putopisa, napominjući da su u knjizi obrađeni tekstovi nastali od 1376. pa sve do 1636. godine, što obuhvaća razdoblje od gotovo tri stoljeća. U uvodnoj studiji djela, koja obuhvaća čak 250 stranica, navedeni su podaci o hodočasnicima te samim hodočašćima, kao i 101 vrelo, koje je poslužilo kao vrijedan izvor da bi ova knjiga uopće nastala. Ipak, najvažniji dio knjige predstavljaju sami prijevodi putopisa o kojima je u knjizi riječ. Kapitanović je istaknuo kako hodočašća nisu kršćanska posebnost. Naime, već su i antički Grci prakticirali hodočašća, dok je vrijeme ranog srednjeg vijeka unijelo novinu molbenih ili zahvalnih hodočašća, koja su bila vezana uz kršćanstvo, kao tada dominantnu europsku religiju. U navedenom razdoblju, dakle od 1376. do 1636. godine, nastala su čak 94 putopisa, tj. opisa hodočašća u kojima su njemački hodočasnici na svom putu prema Svetoj Zemlji ostavili zapise o hrvatskoj obali. Zanimljivo je napomenuti kako je hodočašće mogao obaviti i netko drugi umjesto samog hodočasnika, što znači da su postojali i profesionalni hodočasnici. Tako se iz svjedočanstava može saznati kako je na putnike hodočasnike Jadranskim morem osobiti dojam ostavljala Venecija, kao centar najveće flote na Jadranu. Zatim je velika pozornost bila posvećena i crkvama sa svetačkim relikvijama, slikama…itd. Nažalost, hodočasnici su na svom putu prema Istoku kroz Trogir i Split prolazili bez zaustavljanja, te o gradu pod Marjanom nisu ostavili značajnijih svjedočanstava, za razliku od same Svete Zemlje, u kojoj su opisali i zanimljivi obred reda vitezova Svetog Groba. Kapitanović je napomenuo da hodočasnici nisu imali ni politički ni ekonomski razlog za uljepšavanje onoga što su na svojim putovanjima vidjeli, kao i da su svjedočanstva o svojim putovanjima ostavili hodočasnici različitih društvenih profila, što u ovoj knjizi opisane putopise čini u svakom slučaju vjerodostojnim i vrijednim pažnje čitalačke publike.
KNJIGA O MORU I BRODOVIMA
Dr. sc. Josip Vrandečić istaknuo je kako ova knjiga, nakon djela Ljubića i Novaka, predstavlja još jednu sliku koja govori o hrvatskim ljudima i obalama. Osim toga, protagonisti hodočašća često su ujedno bili i povijesno značajne osobe, što njihova svjedočanstva čini još zanimljivijima. Treba napomenuti kako su ratovi, koji su tijekom ovog razdoblja bili gotovo svakodnevna pojava, otežavali hodočašća, pri čemu su osobito karakteristični problemi s Osmanlijama, kao i česti zaokreti u venecijanskoj politici na Sredozemlju. U tom smislu treba istaknuti činjenicu kako se trećina hodočasnika nikad ne bi niti vratila s hodočašća. Putopisi njemačkih hodočasnika, o kojima je u knjizi riječ, nastaju u razdoblju humanizma te je centralna točka upravo Venecija. Drugu važnu etapu na putu njemačkih hodočasnika prema Istoku nakon Venecije predstavlja Istra, dok putovanje uzduž same istarske obale započinje s Porečom. Na hodočasnike Rovinj ne ostavlja takav dojam kao što ga ostavlja Poreč. Uz Poreč i Rovinj, u putopisima je često prisutna i Pula. Karakteristično je da hodočasnici u svojim putopisima za hrvatske gradove vežu i pojedine legende. Tako dolaze i do Zadra, u kojem se susreću sa stvarnošću gradske svakodnevice istočne obale Jadrana. Dok je Split bio izvan plovidbenih ruta, te su o gradu sv. Duje ostavili tek rijetka svjedočanstva, svi su hodočasnici redom impresionirani Dubrovnikom kao najvažnijim gradom slavenskog svijeta. Dubrovnik je impresivan prije svega zbog svoje slobode koju je ljubomorno čuvao tijekom stoljeća. Međutim, nakon Dubrovnika, daljnji put je za hodočasnike predstavljao veliku neizvjesnost. Naime, zbog opasnosti od gusara, bilo je važno što prije doploviti do otoka Krfa. Putopisi u cjelini svjedoče o važnosti istočne obale Jadrana, ali govore i mnogim preobrazbama kroz koje su hrvatski jadranski gradovi tijekom svoje povijesti prošli, uz velike pohvale iskazane našim ljudima. Prema Vrandečiću, djelo o kojem je riječ prije svega je knjiga o moru i brodovima.
MNOGI U POTRAZI ZA CILJEM
Naposljetku, sam autor knjige, dr. sc. Krešimir Kužić, koji je preveo staronjemačke tekstove hodočasnika na hrvatski jezik, istaknuo je kako se opisani putopisi odnose na putovanja uzduž istočne obale Jadranskog mora od rta Savudrije do Boke kotorske, Herceg-Novoga, Kotora, Budve i Ulcinja, dok su protagonisti hodočašća bile stotine građana i gradonačelnika, kanonika i redovnika, baruna i čak šesnaest vojvoda odnosno knezova, pa čak i jedan car, od kojih su mnogi hodočastili dva i više puta. Temeljni motiv svih hodočašća bila je vjera, zatim zdravlje, očuvanje braka, stjecanje potomstva, oslobađanje od ropstva. Isto tako, na hodočašća prema Svetoj Zemlji išlo se i za kaznu, iz znatiželje, kao i radi slave i želje za avanturama. U svakom slučaju knjiga “Hrvatska obala u putopisima njemačkih hodočasnika XVI. – XVII. st.” Krešimira Kužića predstavlja zanimljivo štivo za čitalačku publiku željnu upoznavanja sa svijetom srednjovjekovnih i novovjekovnih hodočasnika koji su na svom putu od njemačkih kontinentalnih krajeva do azijskih bliskoistočnih obala imali priliku posjetiti jedinstvene gradove i krajeve koji su se smjestili upravo uz prekrasnu istočnu obalu Jadranskog mora.
autori: Jelena Milašinović i Mate Božić
