Na grobu Tome Arhiđakona

Povodom blagdana Svih svetih i Dušnog dana članovi Udruge studenata povijesti “Toma Arhiđakon” posjetili su splitsku crkvu sv. Frane na Obali u kojoj se nalazi nadgrobna ploča čuvenog splitskog kroničara Tome Arhiđakona, po kojem je Udruga i dobila svoje ime.

Splitski kroničar Toma rodio se u gradu pod Marjanom oko 1200. godine, a školovao se u Splitu i Bologni u Italiji. U Bologni je studirao teološke i pravne znanosti, a potom se vratio u svoj rodni Split. Kao vrlo obrazovan čovjek svoga vremena, Toma je sudjelovao u komunalnom i političkom životu autonomne splitske srednjovjekovne komune obnašajući  različite gradske dužnosti. Tako se, prema sačuvanim dokumentima, može ustanoviti da je Toma već 1227. godine bio gradski javni bilježnik. Potom je 1228. postao kanonik, a sljedeće godine, tj. 1230. konačno je izabran i za arhiđakona splitske metropolitanske crkve. Toma je upravo po svojoj posljednjoj službi postao poznat u hrvatskoj povijesti kao Toma Arhiđakon.

Međutim, „zahvaljujući“ svojoj prgavoj naravi Toma Arhiđakon se ubrzo sukobio sa splitskim nadbiskupom Guncelom. Sukob je konačno završio tek 1234. godine i to posredovanjem kardinala Otona u Perugi. Toma je mnogo držao do autonomnosti splitske komune, te se zalagao za tzv. „latinsku upravu“ grada, tj. za gradsku upravu po uzoru na talijanske komune toga vremena, što je značilo da bi gradom upravljao profesionalni gradonačelnik koji bi bio stranac i koji stoga ne bi imao interesa raditi u svoju korist, nego bi radio u korist grada. Toma Arhiđakon je stoga 1239. godine pošao u Italiju i doveo Gargana de Arscindisa za načelnika splitske komune. Gargan je za svog načelnikovanja dao popisati splitske gradske pravne običaje koji su potom tvorili prvi splitski gradski statut.

Utjecaj i popularnost Tome Arhiđakona u Splitu toga vremena je bila toliko velika da ga je 1242. godine kler čak izabrao za novog nadbiskupa Splitske metropolitanske crkve. Međutim,  splitsko svjetovno građanstvo nije prihvatilo njegov izbor. Konačno je odluka o izboru Tome Arhiđakona poništena, a umjesto Tome, za novog splitskom nadbiskupa određen je kandidat kralja Bele IV., inače dotadašnji prepošt Čazme, Hugrin.

Bitno je naglasiti da je Toma Arhiđakon cijelog svog života bio veliki zagovornik autonomije splitske komune te je uvijek nastojao da splitska komuna sačuva svoj poseban autonoman položaj i srednjovjekovne slobode u političkom okviru unutar kojeg tada nalazila. S druge strane, smatrao je da strukture Katoličke Crkve u gradu Splitu moraju uvijek ostati neovisne od utjecaja splitskih svjetovnih vlasti i da vjernicima-laicima ne treba dopustiti da svojim odlukama utječu na izbor nadbiskupa, odnosno da izbor nadbiskupa treba ostati isključivo u rukama splitskog klera.

Toma Arhiđakon je tijekom svog  života  na latinskom jeziku napisao čuvenu “Povijest salonitanske crkve” (Historia Salonitana), splitsku kroniku s vrlo vrijednim podacima iz najranije hrvatske i splitske prošlosti. Toma je u svom životnom djelu vremenskim slijedom opisao živote i djela solinsko-splitskih nadbiskupa još od antičkih vremena do srednjovjekovnog doba. Pritom je u svoj niz uklopio brojne podatke o prošlosti Splita, kao i srednjovjekovne hrvatske kneževine i kraljevine. Stoga glasovita kronika Tome Arhiđakona predstavlja vrlo vrijedan povijesni izvor ne samo za splitsku povijest, nego i za slabo poznato razdoblje vladavine domaće hrvatske kneževske i kraljevske dinastije Trpimirovića, osobito za razdoblje kraljevanja Petra Krešimira IV. i Zvonimira, kao i za doba mongolske provale od 1241. do 1242. godine, kojoj je Toma Arhiđakon bio suvremenikom i svjedokom i koju u svom djelu opisuje vrlo zanimljivo i živopisno.

Toma Arhiđakon umro je 8. svibnja 1268. godine u rodnom Splitu kojem je posvetio cijeli svoj život. Pokopan je u franjevačkoj crkvi sv. Frane na Obali. Na nadgrobnoj ploči Tome Arhiđakona sačuvan je epitaf koji prema prijevodu Mirjane Matijević-Sokol glasi:

Kriste, ovaj Toma Arhiđakon uči nauk kojeg se držao i učio je (i druge) pravilima: prezri svijet, kloni se grijeha, kroti tijelo, žali za raskošima života, kloni se zavodljivih dobitaka! I Split je bio početak gdje se i od života oprosti. Kada je smrt naslijedila život, moja slava je prošla. Ovdje me jede crv i tako tijelo, koje nestaje, pokorava pravu smrti, ali i dušu tko mu preda. Godine Gospodnje 1268. osmoga dana mjeseca svibnja.

Crkva sv. Frane na Obali, često nazivana i „splitskim Panteonom“, nalazi se u sklopu samostana franjevaca konventualaca koji potječe iz XIII. stoljeća. U crkvi se nalaze grobovi nekih znamenitih i zaslužnih Splićana. Osim splitskog kroničara Tome Arhiđakona, među njima je i otac hrvatske književnosti Marko Marulić, redaktor Bernardin Splićanin (druga pol. 15. st. – sred. 16. st.), skladatelj Ivan Lukačić (1575.?-1648.), pjesnik Jerolim Kavanjin (1641.-1714.), političar Ante Trumbić (1864.-1938.) te mnogi drugi…

foto: Udruga studenata povijesti "Toma Arhiđakon" - ISHA Split

• Prethodno
• Sljedeće