„Vlaji na Himalaji“
Spustivši se s Himalaje, Stipe Božić i Vedran Mlikota, odlučili su odazvati se pozivu Rotaract Kluba Split i 14. studenoga 2017. godine u prostorijama Središnjice Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu ispripovjediti doživljaje sa svog avanturističkog pothvata. U prepunoj dvorani knjižnice u koju, nažalost, nisu stali svi zainteresirani „vlaji“ pa su pojedini stajali ispred dvorane, održali su živopisno zabavno-edukativno predavanje uz prikaz zanimljivih fotografija zabilježenih tijekom ekspedicije. Sam naziv ekspedicije osmislio je Teo Bartulović izrađujući njezin logo. Tako je jednu datoteku nazvao „Vlaji na Himalaji“ što se ostalima učinilo kao odličan i lako pamtljiv naziv.
Predvodnici ekspedicije, Božić i Mlikota, upoznali su se prije dvadesetak godina na jednoj „fešti“. Susrevši ga kasnije prilikom jedne od Božićevih standardnih vježbi na Biokovu, Mlikota, koji se prvi put odvažio za uspon, priupitao je Božića znakovito pitanje: „Otkud ti u planini?“. Godine 2015. Božić je Mlikotu odveo u Nepal kako bi mu odgovorio na to pitanje.
Svoje himalajsko iskustvo naš je poznati glumac prenio svojim Zagvožđanima te su došli na ideju da zajednički posjete „Svete planine svijeta“ i uspjeli su okupiti devetnaestoricu zainteresiranih. Od toga su dvojica (Hrvoje Rupčić i Hrvoje Starčević) bili Zagrepčani koji su, jer nisu bili „vlaji“, morali ispuniti „vlajovnicu“ tj. kupiti ili ispeći janje te su nakon toga uspješno pristupili ekipi. Ekspedicija je imala i humanitarni karakter. Naime, 1979. godine prilikom uspona Stipe Božića i Stane Belaka na Himalaju, dogodila se nesreća u kojoj je smrtno stradao njihov vodič, Ang Phu. Ang Phu za sobom je ostavio udovicu i maloljetnog Mumbu koji je danas budistički svećenik. No, ove godine njihov je kraj zadesio jaki potres u kojem im se kuća urušila do temelja. Kako bi im pomogli obnoviti kuću, Udruga „Vlaji na Himalaji“ u časničkom je domu u Lori u svibnju organizirala humanitarni koncert „Prijatelji s vrha svijeta“ te su posjetitelji kupnjom ulaznice donirali 100 kuna za obnovu Phuove kuće.
Pripreme za samu ekspediciju trajale su godinu dana jer je bilo potrebno vidjeti u kakvoj su psiho-fizičkoj spremi budući ekspedisti te ih je bilo potrebno pripremiti za teške uvjete na Himalaji poput smanjene količine kisika u zraku, velikog pritiska na pluća, visokog tlaka zraka i promjenjivo vrijeme. Vježbe su započeli na Biokovu, a nastavili na vrhu Monte Rosa u Alpama u Italiji koji je „imitirao Himalaju“. Morali su i otvoriti udrugu te dobro izreklamirati događaj kako bi ga uspjeli financirati. Napokon je došao i taj dan, 12. rujna 2017. godine, kada su puni elana odletjeli Turkish Airlinesom preko Istanbula do Katmandua u Nepalu. Cilj je bio popeti se na Mera Peak, vrh visok 6476 metara.
Osim iskusnog Stipe, u ekspediciji je bio i njegov dugogodišnji prijatelj te iskusni slovenski alpinist, Viki Grošelj. Stigavši u Katmandu, najprije su morali razmijeniti prikupljeni novac. Tu je zadaću na sebe preuzeo poduzetnik Mijo Dujmović. Jedva su uspjeli razmijeniti prikupljenih 3000 dolara te je novac koji su za to dobili stao u tri torbe. Vodiča Navanga morali su odmah platiti, a on je, sretan i u nevjerici, gledao kako Dujmović prebrojava novac. Do određenog dijela puta, stvari su im nosili nosači, a kasnije je svaki član nosio torbu tešku 10 kilograma. Kako je Stipe rekao, skladna ekspedicija skoro se „raspala“ zbog inćuna. Naime, nakon što su nosači prestali nositi njihove naprtnjače, Vedran je „slučajno“ sve boce sa slanim inćunima koje su dobili od sponzora, prebacio u Stipinu torbu te se ulje razlilo po njegovoj pidžami.
Prvo mjesto u koje su stigli bio je Namche Bazar koji je granica između Tibeta i Nepala. Kasnije su stigli do brda Kalapatar koji je često turističko odredište pa je u njegovu podnožju nedavno otvoren hotel. Sedam su dana prolazili kroz gorje Mera, prelazili kratke i brze rječice, a jednom su čak uspjeli zaigrati balote. Nažalost, kiša je ubrzo spriječila igru. Vrijeme u Himalaji mijenja se svakih 20 minuta: sunce, kiša, snijeg, vjetar. Penjali su se pomoću tri naveza, a po svakom su navezu bila petorica-šestorica „vlaja“. Povremeno su stajali u tzv. lođeve koji su svojevrsni „kafići“ u kojima su mogli popiti čaj. Kada su napokon stigli do baznog logora i tamo se utaborili, išli su rano spavati, oko 18 sati. No, zbog smanjene količine kisika i osjećaja gušenja, malotko je spavao. Probudili su se oko 2 sata, a krenuli prema vrhu Mera Peaku oko 5 ujutro. Na vrh su se uspela dvanaestorica, nakon uspona koji je trajao 7-7.30 sati. Ovaj se put ni Stipe nije uspio popeti do vrha jer ga je u tome spriječila upala grla. S vrha Mera Peak vidi se pet osamtisućnjaka, no nažalost, naše „vlaje“ vrijeme nije poslužilo tj. vrhovi se nisu vidjeli zbog velike magle. Stoga su se na brzinu fotografirali i započeli sa spuštanjem. Tijekom ekspedicije uglavnom su jeli rižu i povrće, no pri spustu susreli su jednog mještanina koji je vukao zaklanog jaka te se jedan od pripadnika ekipe zatrčao do čovjeka i od njega kupio jaka te im za večeru spremio gulaš.
Naravno, posjetili su i Ang Phuovu udovicu i sina čija je kuća, zahvaljujući novcu koji su ekspedisti prikupili donacijama, sada već poprilično stabilno stajala na mjestu nekadašnje ruševine. Na odlasku su im dali marame (kate) za sretan povratak.
Nakon dvanaest dana Himalaje koja te, kako Mlikota kaže, zauvijek promijeni, „vlaška“ ekspedicija sretno se vratila svojim kućama puna živopisnih događaja. Kako, nažalost, nisu svi uspjeli poslušati dogodovštine koje je pripovijedao duo Božić-Mlikota, njih su dvojica najavili novo predavanje koje s radošću iščekujemo.
autorica: Anamarija Bašić
https://tomaarhidjakon.ffst.hr/index.php/hr/arhiva/2017/148-vlaji-na-himalaji#sigFreeId800ecc7112
foto: Rotaract Klub Split (preuzeto s Facebook stranice Rotaract Kluba Split)