Posjet kolegama iz USP „Toma Arhiđakon“ – ISHA-e Split

Ljetno vrijeme uglavnom je rezervirano za zabavu, razonodu i odmor (posebno odmor od fakulteta). No, za nas iz Udruge ISHA Osijek to nije značilo i odmor od dragih prijatelja iz Splita, koji su nas posjetili u 3. mjesecu ove godine te smo im u kolovozu uzvratili posjet. Iz osječkog ogranka ISHA-e u Splitu su od 14. do 18. kolovoza 2017. godine boravili Dunja Tomić, Stjepan Leko i Miroslav Kujundžić (osoba koja škraba ove retke). U prvom planu bilo je neformalno druženje i opuštanje, ali ništa manje nije bilo zastupljeno uživanje u znamenitostima i obilazak tog prekrasnog kraja, sve pod čuvenom krilaticom: „Pomalo“.

Naša ionako mala družina nije na putovanje krenula zajedno. Dunja se spustila iz nešto sjevernijeg dijela Dalmacije te se kasnije tog ponedjeljka smjestila kod Anamarije, dok smo se Stjepan i ja na autobus u Osijeku ukrcali 13. kolovoza uvečer. Kako obojica nismo mogli spavati tijekom noći, tako je barem pola putnika u autobusu moglo uživati u našim pričama o povijesti, geografiji, rezultatima utakmica, budućnosti koja je pred nama itd. U Zadru smo brzinski natočili pogonsko gorivo (čitaj: kavu) te je Split bio sve bliže i bliže. Iako mi ovo nije prvi put da sam išao tamo, opet je bio prisutan poseban osjećaj koji se javlja kada stižem u taj grad. Na kolodvoru prepunom turista dočekao nas je domaćin Ive te nas otpratio do apartmana u kojem smo bili smješteni sljedećih dana. Ubrzo nam se pridružila i legenda splitskog ogranka ISHA-e (gore spomenuta) Anamarija, te smo osvježeni maestralom na terasi obližnjeg kafića popili prvu kavu u Splitu i dogovorili plan za nadolazeće dane. Nakon kupanja i nezaobilaznog picigina na Bačvicama pripremili smo se za prvo druženje. Tada je i naša družina napokon okupljena, a srdačnu atmosferu stvorili su Anamarija, Blaž, Antonio, Ive i Ivan. Nije do reklame, ali točeno „Barba“ je prilično dobro craft pivo i za svaku preporuku kada se nađete u tom kraju. Idući dan započeli smo, a kako drugačije negoli kavom te nas je Anamarija preuzela i prekrasno ugostila u svom domu u Podstrani, na teritoriju drevne Poljičke Republike. Za uspon do njezine kuće bili smo spremni kao češki turisti za uspon na Velebit u japankama, ali bez obzira na to što smo naviknuti na ravnicu, uspon nije bio veći problem. Popodne je bilo rezervirano za obilazak Trogira, čiju nam je zanimljivu povijest rasvijetlio novopečeni predsjednik USP „Toma Arhiđakon“ i talentirani glazbenik - Blaž. Za kraj obilaska počastili smo se najboljim sladoledom u gradu, a ako vas zanima gdje je to samo trebate pitati nekoga od domorodaca. U srijedu u podne započeo je obilazak palače, a mnoge zanimljivosti o povijesti Dioklecijanove rezidencije ispričala nam je Marina u pratnji Anamarije, Ivana i kolege Marija iz ISHA-e Zadar (rodom iz ovoga kraja), koji je znao što će nam trebati za vrućinu pa nam je priskrbio čarobni napitak poznat kao „Pipi“. Zanimljivo je bilo spoznati koliko toga možete dodatno obići na konto: „Ali mi smo studenti povijesti.“ Kada je sunce započelo svoj put prema zapadu već smo se našli na kliškoj tvrđavi. Ta utvrda, koja nikad nije osvojena vojnom silom (isključivo prepuštena ugovorom, predana i sl.), svaki put ostavi bez daha. Gospodin Andi iz povijesne postrojbe „Kliški uskoci“ detaljno nas je proveo po tvrđavi i iako je to drugi put da sam slušao njegovo vodstvo, bilo je ugodno vidjeti s koliko žara, ljubavi i emocija čovjek može ispričati povijesnu priču. Kao budući nastavnici povijesti puno bismo mogli naučiti od njega (koji je i sam u najboljim godinama student povijesti i povijesti umjetnosti). Sljedeća postaja, zadnja te večeri i prva idućeg jutra bio je stan našeg domaćina Ive. Jedni su pripremali tortilje, drugi odmarali, svi zajedno pojeli, a Blaž je svirao i pjevao sve hitove kojih smo se mogli dosjetiti. Nakon večeri tortilja, vina i gitare, četvrtak je ispunio obilazak ostataka Salone, o čijoj slavnoj povijesti nije potrebno dodatno govoriti. Za razliku od drugih mjesta, na ovom velikom prostoru uvijek je malo posjetitelja. To svakome tko obilazi daje prostora i mira kako bi mogao osjetiti važnost i značaj ovog uspavanog mjesta. Poput Dizdarova „Kamenog spavača“, tako i svaki kamen ovdje priča svoju priču, samo je trebate dobro poslušati. No da se ne pravimo da smo osluškivali kamenje, treba spomenuti kako nam je značaj i zanimljivosti ovog mjesta otkrio domaćin Ivan koji nas je nakon obilaska ugostio u svom domu, odmah iznad dragulja Salone – rimskog amfiteatra. Tu smo naučili kako gradele nisu vezane samo za ribu nego da je to nama dobro znan roštilj, a Ivan je pokazao da jednako odlično priprema meso na vatri kao što gasi požare kao dobrovoljni vatrogasac. Uvečer tog dana Duje (koji je gotovo postao naš službeni vozač) odveo nas je u kafić u kojem smo pratili utakmicu Everton – Hajduk, a dok smo navijali za Hajduk potajice smo pratili i rezultat Osijeka. Nažalost, sreća taj dan nije bila na strani hrvatskih klubova, ali nas to nije spriječilo da se poslije utakmice družimo i zabavljamo sljedećih sati. Idući dan iskoristili smo vrijeme za posljednje kupanje i posljednje druženje s domaćinima. Pri ukrcavanju na autobus, iako svjesni da nas obaveze zovu dalje, svejedno smo otišli s mišlju: „Da je još koji dan duže.“

Posebno hvala želimo reći svim domaćinima i njihovim obiteljima na prekrasnom gostoprimstvu. Hvala što su nas ugostili, nahranili, usmjeravali, vozili, vodili i sve ostalo što je potrebno kako bismo se osjećali kao kod kuće, što je zaista i bilo tako.

autor: Miroslav Kujundžić

foto: Udruga studenata povijesti "Toma Arhiđakon", ISHA Osijek

• Prethodno
• Sljedeće