Predstavljanje knjige Daniela Rafaelića: "Kinematografija u NDH"
17. veljače 2014. godine u 20 sati u kinoteci „Zlatna vrata“ održano je predstavljanje knjige Kinematografija u NDH Daniela Rafaelića. U prigušenim svjetlima kino-atmosfere knjigu su predstavili Jurica Pavičić, povjesničar filma, filmski kritičar i spisatelj, zatim Dragan Markovina, profesor novovjekovne povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, Leon Rizmaul, redatelj, autorov suradnik, autor više od 1500 kratkih priloga za emisiju „TV kalendar“, zaposlen u Dokumentarnom odjelu HRT-a. Na kraju se na svoj rad na knjizi osvrnuo i sam autor Daniel Rafaelić, povjesničar filmske umjetnosti i profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Nakon toga, mnogobrojnoj splitskoj publici prikazan je njemački film „Ljudi u oluji“ koji je 1941. godine snimljen na području Zagreba.
IZ JEDNOG SISTEMA U DRUGI
Predstavljanje je započeo povjesničar filma i filmski kritičar Jurica Pavičić koji je istaknuo kako u povijesti hrvatskog filma postoji mračno razdoblje NDH o kojem se dosad baš i nije pisalo te razdoblje nakon Drugog svjetskoga rata. S obzirom na to da nitko prije prof. Rafaelića nije posvetio važnost ovom filmsko-povijesnom razdoblju, ova je knjiga veliki doprinos povijesti hrvatskog filma jer upravo od razdoblja NDH pa nadalje, povijest hrvatskog filma ima svoj kontinuitet. „Totalitarne države više vole film od demokratskih, on im služi kao propaganda“, istaknuo je Pavičić. Zanimljivo je da je isti krug ljudi koji je tada snimao za potrebe vlasti, samo prešao u novi režim za koji je nastavio raditi. „NDH-ški krugovi stvarali su jugoslavenski film“, posljednji žurnal koji je snimljen u NDH – ulazak partizana u Zagreb, snimili su isti ljudi koji su poslije snimali prve scene u mladoj Titovoj Jugoslaviji. Pavičić navodi i anegdote koje su opisane u knjizi, poput jedne u Ivanić-Gradu kada su partizani ne ozlijedivši nikoga zaplijenili snimateljima materijale, a zbog kojih su se snimatelji morali opravdavati Nijemcima.
DALMACIJA U KINEMATOGRAFIJI NDH
Profesor Markovina naglasio je kako su u razdoblju Drugog svjetskog rata žurnali bili nešto kao današnja televizija. To su bili kratki slikopisi koji su puštani prije samog filma u kinotekama. U NDH-škim filmovima prikazivani su dijelovi Hrvatske, Bosne i Hercegovine, dok se Dalmacija sve do 1943. godine izbjegavala u prikazivanjima, a u talijanskim je filmovima prikazivana kao njihova pokrajina s druge strane Jadrana. Međutim, padom Italije, Dalmacija je osvanula u NDH-škoj kinematografiji, a u njoj se prikazuju tadašnji hrvatski filmovi koji doživljavaju veliku gledanost. Markovina ističe i kako su snimatelji pri ulasku partizana u Zagreb dobili zapovijed da izađu na ulice i snimaju taj prizor. Zbog toga su ti povijesni trenuci jako dobro dokumentirani. Važan je i film „Slom Jugoslavije“ koji tematizira i opravdava „nasilnu smrt“ Kraljevine Jugoslavije.
PRONALAZAK IZGUBLJENOG MILETIĆEVA "AGRAMA"
Autorov suradnik na knjizi Leon Rizmaul objašnjava kako su u knjizi obrađeni svi igrani filmovi ovog razdoblja te kako je ovo jedina knjiga koja se detaljno posvetila obradi ovog filmsko-povijesnog razdoblja. Neki glumci ili redatelji koji su glumili u filmovima (ili ih stvarali), poput Srebrenke Jurinac, napravili su čak i veliku poslijeratnu karijeru, dok je dio njih bio procesuiran zbog suradnje s okupatorom. Primjerice, unatoč tome što u poslijeratnom razdoblju nije postigao značajnijih filmskih ostvarenja, i danas filmska nagrada nosi ime Oktavijana Miletića. No, zato su važni neki njegovi filmovi iz ovog razdoblja. Rizmaul navodi primjer filma „Agram – die Haupstadt Kroatiens“ koji je bio izgubljen i koji je Rafaelić pronašao pregledavajući bečke filmske arhive. Tom prilikom odsjeli su u jednom bečkom hotelu kada je Rafaelić ushićen ušao u njegovu sobu i priopćio mu otkriće „Agrama“. „Agram“ je, naime, bio zaveden pod drugim imenom.
POGLAVNIK PAVELIĆ POJAVLJIVAO SE U SVAKOM FILMU
U konačnici, uslijedio je osvrt samog autora Daniela Rafaelića na vlastiti dugogodišnji rad. Naime, rad na knjizi potrajao je deset godina. Razlog tome jest taj što je filmski materijal bio razbacan u beogradskim, bečkim i berlinskim filmskim arhivima te je bilo potrebno mnogo vremena za prikupljanje filmske građe. Autor je intervjuirao živuće redatelje i glumce iz tog razdoblja te navodi kako je većina njih bila jako otvorena za razgovor. Bilo je nemoguće poznavati kinematografiju NDH bez dobrog poznavanja kinematografije Trećeg Reicha. Pavelić se pojavljivao u svakom filmu kao neki lik, ali nijedan film nije pogledao niti je došao na njegovu premijeru.
Kada je prikupljanje građe napokon bilo gotovo, autor se suočio s problemom kako napisati knjigu, a da ne bude dosadna, „ne zato što je povijest dosadna. Ona to nikako ne može biti. Postoje samo dosadne knjige o povijesti.“, istaknuo je Rafaelić. Tako da je nastojao ne umarati čitatelja s pretjeranom faktografijom.
"LJUDI U OLUJI" ILI "MENSCHEN IN STURM"
Nakon izlaganja o knjizi prikazan je njemački film redatelja Fritza Petera Buscha iz 1941. godine, „Ljudi u oluji“ ili „Menschen im Sturm“ koji je snimljen na području Zagreba. Tematika filma je u duhu tadašnje „pomirbe“: bijeg Nijemaca preko jugoslavensko-njemačke granice sa scenama o progonima Nijemaca nakon beogradskog puča 25. ožujka 1941. godine. Zagrebačka premijera filma održana je 1942. godine, a sljedeće godine, kada je Dalmacija vraćena pod okrilje NDH, film je prikazan i u Dalmaciji. To je bio jedan od najvećih hitova ratnog vremena koji je nakon rata zabranjen za javnost. Njemačka glumačka postava predvođena Olgom Tscheschowom, Heinzom Weizelom, Gustavom Diesslom, Siegfriedom Breuerom te Kurtom Meiselom uz njemački, povremeno govori i srpskim jezikom kako bi događaji izgledali što „autentičnije“. Kako ističe sam autor, „treba vremena da se naviknete na njihov govor.“ Nadalje, zvijezda kinematografije Trećeg Reicha, Olga Tscheschowa, bila je procesuirana zbog uloge u ovom filmu. Sam Pavelić ovdje se ne pojavljuje jer su Nijemci inzistirali na tome da se na platnu pojave samo njemački glumci. No, zato se javlja lik ljekarnika Paolicha/Paolića, Hrvata koji se „kao svaki dobar Hrvat žrtvuje i umire kako bi spasio Nijemce“, napomenuo je autor ove neizmjerno važne knjige za povijest hrvatskog filma.
autorica: Anamarija Bašić
